Petak , 29 svibnja 2020
Početna / Dešavanja / Dan škole, 07.04.2020.

Dan škole, 07.04.2020.

Sutra je 7.april.  Zvanično preko pola vijeka Dan naše Medicinske škole. Sutra ona navršava šezdeset šest godina.

Kako započeti objavu kojom se najavljuje obilježavanje Dana škole, a imamo vanredne okolnosti? Može li se Dan škole obilježiti bez ijednog prisutnog zaposlenika? Ima li smisla obilježavati ovaj dan ako smo po kućnim karantenama, “socijalno distancirani”, ako smo kilometrima daleko od ove “naše druge kuće” u svojim privatnim kućama? Pitam se da li je ovakva situacija zabilježena ikad u povijesti škole. Osim ratnih (devedesetih) naravno. Mada i tada, stariji kažu, da su imali neko simbolično obilježavanje.

Nama ovaj dan ne preostaje nego obilježiti virtuelnim putem. Skromno, na osnovu materijala koje je autor ovih redova imao u svojoj digitalnoj arhivi. Tehnologija je dobra stvar, u to nema sumnje. Ali bez živih ljudi, u ovim vremenima masovne izolacije, vidimo da se teško živi. Teže podnosi svakodnevica. Nema tog Iphone-a niti pametnog telefona koji će te približiti kolegi  kao džezva vrele kafe i koji rahat lokum, koji je možda i prenoćio sinoć u zbornici, ali ga slatko smažeš srčući onu jednu na velikom odmoru.

Pušači je piju u školskoj “pušionici”, nepušači u zbornici. Često otvorim vrata pušionice i kroz onaj njihov dim koji se “nožem može sjeći”  sarkastično dobacim pušačima:”Zatvorite te prozore, izađe vam sav dim!” Na ovo obično Zineta drekne:” Ama zatvaraj ta vrata, gubi se tam’ dijete !”

Bio sam neki dan u školi. Da zalijem cvijeće u biblioteci.  Zbornica zaključana, pušionica svježa, prozračna. Prazna kao i tuzlanske ulice iza 20:00. Samo u tragovima, iz zidova što su nakupili nikotin, osjeti se miris duhana. Nostalgično, zafali mi, stara mu majka.

Pusti su hodnici, učionice, kabineti njege bolesnika,  kancelarije i prostorije pomoćnog osoblja, školska biblioteka, računovodstvo, domarova radionica, školska sala.. U školu dolazi još samo direktor. Posljednji bastion odbrane. Svi smo prebačeni na online “Platformu”. Uredu, dobro je da ima i to. Jer kako bismo školsku godinu završili.  Ali nema te online platforme preko koje bih upoznao ljudsku emociju kad ti kolegica Mersida priča kakve je golgote preživjela s onim što se dešavalo s njenom kćerkom. Zna ona o čemu govorim. Nema te platforme da ti prenese radost i sjaj u oku kolegice Suade kad se pohvali da je sin diplomirao na Elektrotehnici.  Kad se raspituješ kod kolege i dobijaš dnevne “update” dokle je stao s izgradnjom brvnare na placu. Ili kod one druge kakvo je stanje u plasteniku. Ne zna server kakvo breme nosi kolega i kolegica čiji sin ili kćerka proteklu godinu i po apliciraju na razne poslove ali dobijaju odbijenice.  A bliži im se trideseta, i po svoj prilici osmjehuje Njemačka.  Ne zna server i apsolutno ga ne zanima kako je naša Mirzeta. Naša draga Mirzeta koju smo svi veoma poželjeli.

Nema te platforme koja  bi zabilježila ponos i sreću Sulejmana,Hazima, Jasne, Ljubice, Mubere, Vesne, Fate, Zlatka, Nermine, Nazire, Zlatke i Hane,Emire, Džemke, Dauba,Delalića, i BROJNIH(neka mi ne zamjere)  drugih u momentu kad ih kolektiv ispraća u penziju.

Ne zna platforma hodati od čovjeka do čovjeka i skupljati po hodnicima, zbornici i školskom dvorištu (gdje koga utrefiš) marku, dvije, pet, dvadeset, za pomoć učeniku jer majka mu ne radi, a otac je neki dan umro.  Ne zna skupiti malo crkavice da se kupi poklon za kolegu/kolegicu koji je bolestan/bolesna. Koji ide u penziju. Koji je dugo godina radio kod nas, ali seli u Ameriku. I tako dalje.

Nema te platforme koja će skuhati dobar kotlić graha na Mačkovcu na izletu  kao što ga skuhaju Abid i Mirza. I ne zna niko isjeći janjetinu kao Šljiva i (sad već u penziji ) Pazalja Zlatko i nekadašnji domar Daub.   Nema je.  I nema tog Bil Gejtsa koji će je kreirati. Džaba mu bilion trilijardi miliona na računu.

Ne zna Bil koja eurofija vlada hodnicima škole kad “legnu” vanredni ( a rok bio dobar), kad legne regres. Doduše pola regresa, da se ne osilimo sa te dvije stoje. A i da se imamo čemu radovati kroz pet mjeseci kad legne druga polovica. Ih… Nemaš ti pojma Bile kako se osjećaš važna kad učenici skupe pare pa ti donesu tortu i otpjevaju birthday song na času. Ko fol žele oni tebi sretan rođendan, a prodali bi oca i majku samo da ih taj dan ne pitaš.  To je jedini put kad su svi učenici složni da se da čip od jednu marku. Banditi jedni mali. Lutke naše drage.

Bude nam tijesno u onoj zbornici na sjednici Nastavničkog vijeća. Traži se “stolica više”. Pa se guramo, znojimo, nadvirujemo, pitamo jedni druge “Šta reče, šta reče?” Misle na direktora. Jedni otvore prozor, drugi zatvore. “Ubi propuh!  Zatvori to !”  Onda Ramiz Borgi baci neku svoju originalnu komentar bombu, svi se zaklebere, zaborave i na znoj i propuh.

A zaboravićemo i na ovaj znoj oko virusa , nadati se, uskoro. Pa će nam biti slađe gurati se po zbornici i hodnicima. Tražeći stolicu viška.

Svim uposlenicima i učenicima škole od srca želim sretan Dan škole, i da se što prije uživo vidimo!

_______________________________________________________________________

 

I za kraj, obećao sam obilježavanje Dana škole virtuelnim putem. Za ovaj kratki video clip od začetka ideje nije se uklapala nijedna pjesma osim “Ptica bijela” od Dine Merlina. Naravno da Youtube ne bi dozvolio zbog autorskih prava da kroz cijeli video ide čitava pjesma, pa ovaj video postavljamo na školski Google drive. Za potpuni ugođaj, okrenite telefon vodoravno, ako ste na telefonu. Ako ste na računaru, ne dirajte ništa 🙂  Uživajte!

Video možete pogledati   >>>OVDJE <<<

Veliki pozdrav svima !!!

Mirsad Alić

P.S. U utorak 7.aprila 2020. naveče objavićemo još jedan video klip, presjek proslave Dana škole posljednjih petnaestak godina. Kroz muziku i slike. Biće link.

 

 

Odgovori